Ili nekoliko dobrih poanti s Behance Portfolio Reviewsa
Zagrebačka (pretežno dizajnerska) freelance scena u posljednje vrijeme bruji i plesucka od jednog događanja do drugog. Među tim događanjima je i u prethodnom newsletteru najavljeni Behance Portfolio Reviews Zagreb, održan u Laubi 15. svibnja. Koncept BPR-a je u osnovi bio zamišljen kao idealna prilika za obje strane: agencijama je to prilika za upoznavanje najhrabrijih i najkreativnijih ljudi s kojima još ne surađuju, dok je slobodnim kreativcima bila je to prilika za direktan razgovor za posao ili suradnju kod manjeg broja kreativnijih marketinških agencija na tržištu. Međutim, prilično pusta i apatična večer BPR-a donijela nam je nekoliko sasvim drugačijih uvida od onih koje smo očekivali.
1. Marketinške agencije su izgubile privlačnost. Možda je to zbog toga što ih bije zao glas dugih radnih sati i kratkih rokova. No teško da isti problemi ne more i freelancere, samo što duge radne sate i kratke rokove rješavaju za stolom svoje dnevne sobe. Možda je to zbog toga što, s dizajnerske strane, iz agencija izlaze radovi koji su sve međusobno sličniji i prilagođeni nekom nepisanom pravilu kako reklama treba izgledati i zvučati da bi bila reklama, dok hrabriji, kreativniji i suvremeniji radovi (u okvirima svjetske advertising scene) kod nas uglavnom završavaju u ladicama prvih draftova na kojima je zatim izvršeno more izmjena ne bi li ih se dovelo u takozvanu “safe zonu” domaćeg oglašavanja. Možda su nezavisni kreativci tu u pravu: zapravo, sigurno jesu. I u tom trenutku razumijemo zašto će radije riskirati i pričekati da ih za suradnju pozove, na primjer, producent jednako nezavisnog kazališnog projekta, gdje će, ako ništa drugo, dizajner imati priliku pokazati što sve može učiniti kada je više od samo ruke na mišu.
2. Marketinške agencije zaboravile su u ovom slučaju raditi ono što inače rade prilično dobro. A to je: obratiti se pravim ljudima na pravi način. Očito smo svi skupa zaboravili da pravila dobrog oglašavanja vrijede svuda, pa tako i u ovom slučaju. Proučiti ciljanu skupinu. Shvatiti njihove motive. Obratiti im se pravim rječnikom. Govoriti o stvarima koje za njih imaju vrijednost. Zaista, osnovna pravila i mi smo kao struka očito na to zaboravili, u uvjerenju da smo s freelancerima na istoj strani rampe i da je međusobna potreba agencija za freelancerima i obratno – stvar koja se jednostavno podrazumijeva, neka vrsta simbioze. Početnička greška koju upravo počinjemo shvaćati.
3. Svejedno postoje mladi ljudi koji ipak vjeruju da oglašavanje može izgledati bolje, kreativnije i pametnije. I spremni su nam u tome pomoći. I upravo takve smo, na našu sreću, imali prilike upoznati.
Svaki uvid je dobar uvid ako ga uzmemo kao početnu točku za stvaranje nečeg boljeg. U ovom slučaju, za stvaranje većeg povjerenja između agencije i freelancera, kako bi domaći oglašivački prostor češće i opsežnije razbudili hrabrijim, kvalitetnijim i suvremenijim rješenjima. No isto tako, shvaćamo da nam je očito zadatak stvoriti i veće povjerenje između agencije i klijenta, jer upravo u tom odnosu leži sav potencijal za kreativnost.
A sada, nastavljamo raditi na tome.
Vaš I TO NIJE SVE!